Dobar i loš stres

Koren reči stres potiče od latinske reči stringere sa značenjem stegnuti, zategnuti ili naprezati. U prevodu sa engleskog jezika reč stres znači pritisak, napetost, opterećenje ili napor. Preveliki stres može da utiče na poremećaj blagostanja, odnosno psihofizičke ravnoteže.

Osnovne postavke o stresu dao je endokrinolog Hans Seli. Stres je, po njemu, svaki zahtev za novim prilagođavanjem, koji sredina postavlja organizmu. Seli stres definiše kao „opštu adaptacionu reakciju organizma koja je izazvana nepovoljnim ili štetnim uticajima iz spoljne i unutrašnje sredine”. Po njegovom shvatanju, kao reakcija na spoljne uticaje u živom organizmu se pojavljuje stanje nespecifične napetosti. Ono se pojavljuje u morfološkim i funkcionalnim promenama u različitim organima, a posebno u žlezdama sa unutrašnjim lučenjem koje su pod kontrolom hipofize. Seli je shvatio da te promene imaju zaštitni karakter i da su usmerene na to da mobilišu sve resurse organizma u smislu savladavanja štetnog uticaja.

Dobar i loš stres

Možemo razlikovati dve vrste stresa, stres sa pozitivnim i stres sa negativnim efektima na fizičko i mentalno zdravlje.

Stres sa pozitivnim efektima se naziva eustres (εὖ-, grč., dobro) On ima stimulativno dejstvo, unapređuje zalaganje i dovodi do povećanja radnog učinka. Javlja se u situacijama kada smo pozitivno uzbuđeni pri aktivnostima gde očekujemo uspeh, pri čemu se luči povećana doza adrenalina. Ovaj stres kreativno utiče na čoveka, a praćen je visokim nivoom motivacije. Praćen je konstruktivnim doživljajem samoispunjenja i radosti, bez obzira na predhodni šok, borbu i eventualnu iscrpljenost.

Negativan stres ili distres se može definisati kao štetan, jer otežava i preti normalnom funkcionisanju osobe. Obuhvata neprijatan emocionalni doživljaj, stanje razdražljivosti, bezvoljnosti, iscrpljenosti, anksioznosti, depresije i gubitka kontrole nad emocijama i ponašanjem.

Stres je lično iskustvo, i zbog toga ne postoji uopštena granica gde pozitivan stres prelazi u negativan. Ako se nakupe različite vrste stresa ili se stres poveća, pojedinac dostiže svoju ličnu granicu. Ako se nivo motivacije povećava, nivo stresa raste zajedno sa produktivnošću i efikasnošću. Optimalan nivo stresa može naterati čoveka da se ponaša produktivnije, kreativnije i da uveća radni elan. Međutim, ukoliko je nivo stresa prevelik zbog zahteva i pritisaka koji nosi zadatak, radni elan će opasti. Isuviše stresa će oslabiti zdravlje osobe i njenu mentalnu stabilnost.